U slavu onih koji šire ljepotu

Nastupila je nova godina.
Dok ćemo i večeras jesti sarmu i rusku salatu od jučer, i dok će neki večeras, potpuno rasterećeni samim dočekom, imati bolji dernek nego noć prije, ja pišem čestitku na meni svojstven način.

Svaka nova godina je nastavak našeg života. Nikada mi nije bila početak nečega novog. Nova, bolja iskustva dolaze upravo nagomilavanjem starih – svih onih godina koje su prošle i koje su nas oblikovale.

Ipak, nove godine često počinju bukom.
Ja je radije započinjem pažnjom.

U slavu žena koje godinama, uporno i tiho, grade ljepotu oko sebe.

Jedna takva posebna žena napustila nas je 2025. godine – godine koja je sada trajno iza nas. Sanjala sam je nakon što je umrla i, da to samo po sebi nije bila toliko neobična činjenica, vjerovatno ovu novu godinu ne bih započela pišući upravo o njoj.

Riječ je o glumici koju svi znamo, ali za koju mnogi nisu znali da je duboko voljela prostore i njihovo uređenje. Pisala je i knjige o tome. Jedna od njih posvećena je kući koju je u potpunosti osmislila koristeći ideje s Pinteresta, otvoreno govoreći da je to – kuća koju je napravio Pinterest.

Riječ je, naravno, o Diane Keaton.
Glumici i ženi čija je estetika oduvijek bila odraz njenog karaktera, a nikada trenda.

Ubrzo nakon njene smrti, mediji su počeli pisati o kući koja je stavljena na prodaju. Tako sam prvi put zaista otkrila taj prostor, knjigu, i krenula sam da tražim svaki podatak i svaku fotografiju do koje sam mogla doći, pokušavajući da zavirim u njen misaoni tok, u sve ono što je smatrala lijepim.

Te noći sam je sanjala.

Otvorila mi je vrata svog doma i pričala mi sve. Pokazivala mi je svaki kutak kuće. U snu su bili prisutni i neki drugi ljudi koji su joj bili važni, ali snovi su čudnovati – ostaju više kao osjećaj i dojam nego kao jasne slike.

Zamislite moje iznenađenje i radost kada sam se probudila.
Jesam li ja upravo sanjala Diane Keaton?

Jesam. I bila mi je bliska i draga.
To mogu objasniti – moja podsvijest je prepoznala istu dušu. Dušu koja voli prostore i koja ih uređuje s namjerom. Taj osjećaj bliskosti bio je stvaran, iako je riječ o svjetski poznatoj glumici koju sam cijeli život gledala samo na ekranima, bez ikakve realne šanse da je ikada sretnem.

Hajmo sada o kući.

Prvo što mi je privuklo pažnju bili su lusteri iznad kuhinjskog ostrva. Velike metalne viseće lampe čija forma podsjeća na stare hranilice za kokoši. Taj detalj savršeno govori o njenom odnosu prema prostoru – ljepota ne mora imati porijeklo u dizajnu, nego u osjećaju.

I cijela kuća je takva.

Građena je u duhu klasične američke arhitekture, s jasnim linijama, snažnim kontrastima i velikim poštovanjem prema proporcijama. Prostor je otvoren, ali nikada hladan. Svjetlost je igrala ključnu ulogu u njenom dizajnu – prirodna svjetlost, veliki prozori, osjećaj protočnosti kroz prostor. Kuća diše. Nema tamnih uglova koji skrivaju, sve je otvoreno, jasno i iskreno.

Diane je jednom rekla da joj je svjetlost bila presudna pri oblikovanju doma, jer prostor mora da podrži život, a ne da ga sputava.

Posebno me dotakla priča o kupatilu. Za nju je kada imala emotivnu vrijednost, vezanu za sjećanje na majku koja je voljela da leži u kadi i čita časopise. Diane je toj kadi dala intimu, ogradivši je staklenom stijenom sa vratima, stvarajući prostor u prostoru. Uokvirila je emociju i pretvorila svakodnevnu radnju u mali lični ritual.

Primijetila sam i onu lakoću u dizajnu koju često predlažem svojim klijentima koji se boje da ne pogriješe.

Koristila je bijelu i crnu kao osnovu cijelog prostora. Od materijala – drvo, metal i ciglu. Iako zvuči jednostavno, umijeće je upravo u toj jasnoći koja ti daje slobodu da se igraš. Da unosiš neobične predmete, ali i komade vrhunskog dizajna.

Kako to funkcioniše u prostoru?
Napraviš jasnu, mirnu podlogu od dvije do tri boje – i ostalo je igra. Kada imaš ovako čistu bazu, možeš oduzimati i dodavati s lakoćom, a vrlo je teško pogriješiti.

Ako se pitate kako sve ovo može biti čestitka, reći ću vam da ja ovako čestitam životu – i isto ga tako slavim.

Ljepote nikada dosta.

Ova žena je donijela mnogo ljepote na ovaj svijet i mene je duboko dotakla. Zato što sam je sanjala, nju prvu biram da o njoj pišem, slaveći potrebu za uređenjem, za lijepim stvarima, za stvaranjem doma u kojem živimo naše najbolje sate.